Allah, dž.š., u Kur’anu na više mjesta spominje Muhammeda, a.s., nazivajući ga različitim imenima. Komentatori Kur’ana navode da postoji više od stotinu imena i opisa Poslanika, a.s. Međutim, ime koje mi najčešće izgovaramo, i koje je on dobio po svom rođenju, jeste ime Muhammed, sin Abdullaha. Upravo pod tim imenom Allah, dž.š., spominje ga u Kur’anu na četiri mjesta.
Kroz ta četiri ajeta možemo jasno vidjeti šta je to važno u našem odnosu prema Allahovom Poslaniku, Muhammedu, a.s., i koje su to temeljne odrednice našeg slijeđenja njegovog sunneta.
Ako idemo hronološki kroz Kur’an, prvo mjesto gdje se spominje Muhammed, a.s., jeste u suri Ali Imran, gdje Allah, dž.š., kaže:
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili bio ubijen, zar biste se vi vratili nazad? Onaj ko se vrati nazad, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi.”
Ovaj ajet nam kazuje prvu i osnovnu odrednicu – Muhammed, a.s., je poslanik, ali i čovjek, kao i svi drugi poslanici prije njega. On se rađa i umire onda kada to Allah odredi.
Pošto smo i mi ljudi, on je naš najbolji uzor, ali ne božanstvo. Ova istina nas čuva od dvije krajnosti: da ne pretjeramo kao neki narodi prije nas koji su svoje poslanike smatrali božanstvima, ali i da ne budemo nemarni i pokazujemo nepoštovanje prema njima.
Druga važna odrednica nalazi se u suri El-Ahzab, gdje Allah, dž.š., kaže:
“Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Dakle, iako je čovjek, Muhammed, a.s., nije običan čovjek – on je Allahov Poslanik i pečat svih poslanika. Kao takav, bio je zaštićen od grijeha i predvodnik u dobročinstvu.
U ovom kontekstu Allah, dž.š., kaže:
“Ne dozivajte Poslanika kao što jedni druge dozivate.”
Ovim nas Allah uči poštovanju prema Poslaniku, a.s. – da budemo svjesni njegove posebne uloge i da mu se obraćamo s dostojanstvom koje mu pripada. Neki komentatori navode i dodatno značenje: ne uzimajte olahko ono čemu vas Poslanik poziva, jer ono što on traži od vas nije isto kao poziv običnih ljudi.
Treća odrednica nalazi se u suri Muhammed, gdje Allah kaže:
“A onima koji vjeruju i dobra djela čine, i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu…”
Ovdje se jasno ističe da je naš odnos prema Poslaniku, a.s., neraskidivo vezan za naš odnos prema Kur’anu.
Vjerovanje u istinitost onoga što je objavljeno Muhammedu, a.s., jeste temelj vjere i priznanje njegove najveće mudžize – Kur’ana.
Njegovi najbliži su govorili: “Poslanikov moral bio je Kur’an.” On je, dakle, bio Kur’an koji hoda među ljudima.
Četvrta odrednica nalazi se u suri El-Feth, gdje Allah, dž.š., kaže:
“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…”
Ovaj ajet nas uči milosti među vjernicima.
Nažalost, ako pogledamo današnje stanje, čini se da je upravo suprotno – prema drugima znamo biti puni razumijevanja i opravdanja, a prema svojoj braći i sestrama često smo strogi, nestrpljivi i brzo se udaljavamo jedni od drugih.
Nedostatak međusobne milosti vodi podjelama, a podjele nam ne mogu donijeti nikakvo dobro.
Zato molimo Allaha, dž.š.:
Gospodaru naš, uputi nas da Muhammeda, a.s., spoznamo kao našeg najboljeg uzora, i učini ga našim šefadžijom na Sudnjem danu! Amin!
Hutba, 2025.09.05
Džemat Borås
