U ponedjeljak, 1. decembra, policija u našem gradu održala je press-konferenciju na kojoj je govorila o aktuelnim dešavanjima, učestalim postavljanjima eksplozivnih naprava, kao i o zabrinjavajućem trendu regrutiranja djece u kriminalne radnje. Od 2023. godine bilježi se negativan pomak: dobna granica djece koja postaju meta kriminalnih grupa sve se više spušta. Danas govorimo o djeci od 12, 13 ili 14 godina koja vrlo brzo mogu biti uvučena u kriminalne radnje.
Upravo zbog toga danas govorimo o važnosti odgovornosti u odgoju djece i o oprezu pred izazovima savremenog vremena.
Svjesni smo da živimo u digitalnom dobu u kome smo svi u većoj ili manjoj mjeri izloženi upotrebi ekrana. Potpuna izolacija djece od ovog fenomena sigurno ne bi polučila najbolje rezultate ali ono što kao roditelji i odgajatelji možemo i moramo jeste, imati bolji uvid gdje su naša djeca kada su ”online”. Upravo su društvene mreže i internet glavni kanali preko kojeg kriminalne skupine dolaze do naše djece. O ovome treba voditi računa i kod djece manjeg uzrasta jer nažalost nije rijetka pojava da su djeca uzrasta pet ili šest godina izložena sadržajima koji nisu prilagođeni njihovim godina. Te slike i poruke koje dobijaju ne mogu na ispravan način obraditi niti razumjeti. Kao roditelji, moramo biti budni i prisutni.
Odgoj djeteta oduvijek je bio izazovan proces. Međutim, naše vrijeme karakterišu izuzetno brze i duboke promjene, što roditeljima i odgajateljima stvara dodatni teret.
Koliko god puta to ponovili i toga bili svjesni moramo se vratiti na osnovna načela na koja nas Kur’an nas podsjeća a to je amanet koji su Ibrahim, a.s., i njegov unuk Jakub, a.s., ostavili svojim potomcima kada su im kazali: Allah vam je odabrao vjeru, zato ne umirite osim kao muslimani.
Ovo je najdragocjenija ostavština koju roditelj može predati svom djetetu: islam. Onaj ko se odgoji islamom uspjet će na oba svijeta i biće sačuvan od iskušenja svog vremena, jer je islam uputa koja je važeća u svakom vremenu i djeluje preventivno prama svakoj vrsti izazova i negativnih tredova.
Danas se djeca suočavaju s još jednom poteškoćom: savremeni sistem snažno naglašava materijalno i istovremeno promoviše individualizam – ideju da je čovjek sam sebi dovoljan, da mu ne treba ni džemat, ni džamija, ni mekteb. Čovjek je dovoljan sam sebi. U ovom smislu posebno me zabrinjava činjenica da veliki broj naše djece koja su rođena ovdje, odrastaju ovdje ne pohađaju mektebsku nastavu niti su uključena u omladinske aktivnosti. Nije mekteb samo fraza hadje da te efendija ispita, mekteb ima mnogo dublja značenja. Mekteb je identitet, djeca i omladina kroz mekteb i džemat razvijaju osjećaj pripadnosti, identificiraju i povezuju se sa drugom djecom što je posebno važno za njihovo psihički razvoj.
Jer dijete treba osjećaj pripadnosti, pa u potrazi za njim tako dezorjentisani postaju lahk ”plijen” za one koji ih žele iskoristiti i zloupotrijebiti.
Ne treba zaboraviti: najbolji odgoj jeste lični primjer roditelja. Lijepo je rečeno: „Prvo što ćeš učiniti u odgoju djece jeste da popraviš samoga sebe, jer njihove oči su uprte u tebe. Biće im dobro ono što ti činiš, a loše ono što ti izbjegavaš.“
Allaha molimo da našoj djeci podari uputu i sačuva ih od zablude. Amin!
