Hvala Allahu na blagodatima kojima nas je počastio. Allahu, uputi nas da se Tvojim blagodatima koristimo onako kako si Ti zadovoljan, jer ćemo u Tvom zadovoljstvu i mi biti zadovoljni. Salavat i selam neka su Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, ashabima, šehidima i svima onima koji vjeruju i dobra djela čine do Sudnjeg dana. Amin!
Braćo i sestre,
Ove sedmice, hvala Allahu, počela je nova školska godina. Ovo je također vrijeme mjeseca rebiu-l-evvela, mjeseca u kojem obilježavamo rođenje, mevlud Muhammeda, a.s. Iz tih razloga, u današnjoj hutbi želim govoriti o omladini, o našoj djeci, jer ono što posebno karakteriše misiju Muhammeda, a.s., jeste upravo omladina – mladi ljudi koji su ga okruživali, kako u Mekki tako i u Medini.
Poslanik, a.s., ulagao je u mlade ljude, davao im pažnju i prostor za djelovanje i moralno usavršavanje. Poseban je osjećaj kada se osoba, a posebno mladić ili djevojka, osjeća uključenim, kada osjeća da doprinosi i daje svoj doprinos i podršku – bilo na porodičnom, školskom, džematskom ili nekom drugom nivou.
Ono što je nekako bilo prirodno oko Poslanika, a.s., bila su djeca njegovih drugova, onih koji su povjerovali u njegovu misiju i pomagali mu na tom putu. Tako smo, naprimjer, uz Poslanika a.s. imali djecu Amra ibn el-Asa i Omera ibn el-Hattaba.
Međutim, ono što me posebno fascinira u životu Muhammeda, a.s., jeste činjenica da je on ulagao svoje vrijeme i pažnju i u djecu ljudi koji su bili njegovi najveći neprijatelji.
Imamo primjer Ikrime, sina Ebu Džehela. Poslanik, a.s., želio je da i njega uključi u zajednicu i da mu ne bude dodatno otežano zbog zuluma koji je njegov otac činio Muhammedu, a.s. Poslanik, a.s., naredio je ashabima da u Ikriminom prisustvu ne govore ružno o njegovom ocu, da ga ne prozivaju niti provociraju zbog njegovog porijekla.
Imamo i primjer kćerke Ebu Leheba koja je slušala i učila kur’anske ajete o tome kako će završiti njen otac Ebu Leheb i majka, što nalazimo u suri Leheb.
Ovakav pristup Poslanika, a.s., i ovolika pažnja koju je poklanjao djeci i omladini posebno nas obavezuju – kako u našim porodicama, tako i u široj zajednici.
Alejhis-selam je kazao:
„Nije od nas onaj ko nema milosti prema mlađima i ne ukazuje poštovanje starijima.“
Pod milošću prema djeci i omladini podrazumijevamo i praštanje. Oni će pogriješiti, uraditi neku nepromišljenu stvar ili postupak, ali na nama je da ne odustajemo od odgoja i emaneta koji nam je povjeren.
Još ću iznijeti tri kratke napomene kada govorimo o odgoju naše djece – šta je važno i bitno.
Prvo – temelj.
Temelj se gradi i uspostavlja u kući. Ličnim primjerom svojoj djeci dajemo alate i smjernice kako da izgrađuju svoj karakter i svoju ličnost, a u konačnici i svoju vezu sa Gospodarom, Poslanikom, a.s., i islamom.
Drugo – prijatelji.
Ovo se odnosi i na roditelje i na djecu. Ljudi koji nas okružuju i ljudi sa kojima provodimo vrijeme u velikoj mjeri oblikuju ono što jesmo.
Zato bih posebno savjetovao da našu djecu i omladinu izlažemo onim sredinama u kojima će pronaći dobre prijatelje. Zbog toga kažemo da je mekteb važno mjesto. Mekteb ne podrazumijeva samo učenje o vjeri i usvajanje informacija. On je mjesto susreta, druženja i izgradnje važnih veza koje mogu biti od velikog značaja za odgoj naše djece i omladine.
Treće – dobre navike.
Svaka dobra navika koju uspijemo razviti kod naše djece dok su još mali bit će im od velike pomoći u kasnijim fazama njihovog razvoja. Isto tako, svaka loša navika otežava i usporava naš daljnji razvoj.
Zato je naš zadatak da budemo prisutni u životima svoje djece, da ih usmjeravamo, slušamo, razumijemo i odgajamo vlastitim primjerom. Naša djeca nisu samo naša radost – ona su i emanet za koji ćemo biti pitani.
Završit ćemo kur’anskom dovom:
„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih.“
Amin!
Džemat Borås
Petak, 21. august 2026. godine
